Archives
You are currently viewing archive for June 2010
Posted By Postkvantnost i društvo
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) želi nametnuti porez na korištenje Interneta za financiranje cjepiva u zemljama trećeg svijeta!

Mike Adams, Health Ranger, NaturalNews Editor


(NaturalNews) "Svjetska zdravstvena organizacija UN-a snažno gura nametanje globalnog potrošačkog poreza kako bi pomogla financiranje svojih različitih programa, uključujući i novi prijedlog oporezivanja Internet prometa za plaćanje cjepiva i drugih farmakoloških lijekova za zemlje Trećet svijeta. Da, dobro ste pročitali - WHO želi da svaka osoba na svijetu pomogne u plaćanju lijekova, što će učiniti Veliku farmu još bogatijom.

Smatrajte to poslom reverznog Robin Hooda: krasti će od radničke klase i davati ultra bogatim kompanijama za proizvodnju lijekova!

Naravno to nije prvi put da UN traži od vlada širom svijeta da ilegalno oporezuju svoje građane kako bi provodili svoje planove. Ovo tijelo neizabranih službenika pokušava zakonima "stvoriti poreznu pušionu" (kao što se to pokušalo s trgovanjem sa zagađivanjem, a nije uspjelo jer su mnoge zemlje jednostavno odbile to kao ideju).

U sadašnjoj shemi, WHO je postavio takozvanu listu "medicinskih eksperata" za pripremanje izvješća kojim bi se rasvijetlilo različite ideje financiranja, s kojim bi se poduprli svi WHO projekti u svijetu. Jedna od tih ideja je i da vlade uvedu porez na korištenje Interneta u svojim zemljama i daju novac WHO "za medicinska istraživanja i razvoj" u siromašnijim zemljama u razvoju (to je šifrirani govor - novgovor za nezakonito prelijevanje milijardi novca poreznih obveznika u kofere Velike farma industrije u ime milosrđa).

........
NASTAVAK
 
Posted By Postkvantnost i društvo
Imali smo klasičnu edukaciju, koja je bila također nasilje, no barem je i kao pervertirani industrijalizirani društveni servis, imala karakteristike industrijske organiziranosti. Nakon nje se privatizacijom edukacije javljaju razni putovi za dobivanje završne diplome, posebno oni putovi, koji su "kraći i manje mukotrpni".  I nakon još nekoliko raznih pokušaja, javlja se prijedlog (19.06.1999.) i usvajanje takozvanog Bologna procesa edukacije u Europi s "glavnim područjima reforme:
  • reforma nastavnih planova: sustav tri ciklusa (diplomirani sveučilištarac, magister i doktor znanosti) učenja orijentiranog na studente s fleksibilnim putovima učenja, praćenjem i na kraju omogućenom mobilnošću pri zapošljavanju
  • reforma upravljanja i vladanja sveučilišta: autonomija sveučilišta, strateška partnerstva uključujući i poduzeća, osiguranje kvalitete
  • reforma financiranja: diverzificirani izvori prihoda sveučilišta bolje povezani s učincima,
  • promoviranje jednakosti, pristupa i učinkovitosti, uključujući i mogućnost uvođenja naknada za poučavanje uključivo i omogućavanje kreditiranja studenata".
Već se i iznesenog vidjelo, kako se radi samo prividu promjena. No kako uvijek biva, mudri su prepoznali kako će još proći vremena u istom sustavu, doduše "inoviranom" pa su na sav glas govorili o izvrsnosti ideja reforme. Svi koji su se pobunili su postali uskoro protivnici sutava, euroskeptici, itd.

No kako su godine prolazile raslo je nezadovoljstvo. Može se reči da je trenutno većina razvijenih zemalja Europe, koja je počela provoditi reformu, počela sve glasnije kritizirati ostvareno pa i samu ideju (negdje sam pročitao da BiH i Srbija nisu prihvatile Bolonju?).

Svakom iole upućenom u razvoj znanja i znanosti je bilo jasno da se stari sustav ne može inovirati, već da bi se morao revolucionarno mijenjati, za što nažalost nitko nije bio, a nije ni danas, spreman.

Kada se pogleda i mišljenje studenata Eurobarometer No. 260 - "Students and Higher Education Reform" iz ožujka 2009. (http://ec.europa.eu/education/higher-education/doc/studies/barometersum_en.pdf) očito je kako i studenti ne misle o znanju, koje se sada u potpunosti mijenja tijekom 1 godine,  već samo o zapošljavanju, triku s mobilnošću (koji razara i rastvara nacionalni intelektualni kapital, pretvarajući ga u masu pojedinaca u borbi za vlastiti,  a ne  nacionalni ili pak europski opstanak), te jasno financiranju odnosno kreditiranju studija.

NASTAVAK
 
Posted By Postkvantnost i društvo

U vremenu razotkrivanja stvarnih potencijala Zemlje i ove civilizacije, kada bi sve politike trebale nositi pridruženi pozitivni naboj svijetle budućnosti, oko nas se pletu samo mustre propasti - od kozmološke preko društveno-ekonomske pa do pojedinačne. Zar i to nije paradoks? Zar jednostavno ne možemo živjeti u blagostanju, bez straha da sutra nećemo imati posao, da ćemo izgubiti stan, da će se obitelj raspasti itd? Nije li čovječanstvu dovoljno što ne smije biti dugo na Suncu (ne više od 20 minuta i to kada je Sunce slabo), što prijete poplave, vulkani, potresi itd?

 

Nije li to i strah vladajućih, da još uvijek nema dovoljno straha i da bi moglo doći do jačeg otpora sve većoj gluposti? Ljudi se i dalje ponašaju kao mali Madoffi - dugovi se pokrivaju novim zaduživanjem, živi se pomalo dan za danom, kao da se ništa ne događa. Vjeruje se u demokraciju, u snagu i volju svojih vlasti da će braniti svoje zemlje do zadnje kapi krvi i da će biti bolje (očito nisu gledali YouTube filmove o avio nesreći kod Smolenskog).

 

No nikada ni bilo da nekak ni bilo!

 

To je točno, osim u singularitetu odnosa galaktičkih sila, točki kraja jednog i početka drugog ciklusa. Reči će neki početku novog - vidjet ćemo uskoro to novo i komu je namijenjeno.


NASTAVAK

 
Posted By Postkvantnost i društvo

Istražujući na Webu dostupne trendove svih razina, prisjetio sam se Naisbitt-ove knjige Megatrendovi iz 1982. i njegove konstatacije:

"Generacija današnjih maturanata je prva generacija u američkoj povijesti , koja će po završetku školovanja znati manje od svojih roditelja."


Naizgled stravično, no to je samo zbog toga što smo prilično dugo živjeli u prividu, kako smo stvorili društvenu industriju zvanu edukacija, koja će se brinuti za mentalni razvoj i usvajanje potrebnih znanja od jaslica na dalje. A radilo se o izmještanju roditeljske odgovornosti za holistički odgoj i edukaciju vlastitog djeteta vjerojatno u najboljoj namjeri(?). No danas se ipak mnogi kod nas čude izrazito lošim rezultatima mature! Zašto, kada su svoje najdraže prepustili pervertiranom industrijaliziranom društvenom servisu, kako kaže Illich.

Ako je paradoks izjava, koja je apsurdna ili sama sebi kontradiktorna, no koja je istinita ili  samo možda istinita, onda su paradoski masovno prisutni u glavama ljudi. A živjeti s paradoksima u glavi  je potrebno umijeće kaotičnog futurzima svijeta, koji je u stvari sastavljen od mnogo paralelnih svjetova (a da pri tomu ne trebamo psihologa ili psihijatra).

Nastavak

 

 

 
Google

User Profile
Postkvantnost i društvo

 
Archives
 
Visitors

You have 88533 hits.