Archives
You are currently viewing archive for August 2009
Posted By Postkvantnost i društvo
Nabrajanje primjera idiotizacije je Sizifov, beskonačno zamoran i besplodan, posao. Broj idiota raste eksponencijalno, stvorenih nesvjesnim roditeljstvom, odgojem i edukacijom. Dodatno tomu idioti su i traumatizirani prije začeća, tijekom trudnoće i poroda. Društveni život materijalističkog win-lose svijeta dodatno traumatizira gubitnike, a dobitnici podsvjesno nose osjećaj krivnje, koga nehotice usađuju u psihu svojih nasljednika i nasljednica. Kada se pogleda svjetska slika raspodjele bogatstva, onda je očito kako je manjina uzurpirala sve ljepote naše Zemlje, a višak ljudi živi u slamovima. Oni između tih razina se koprcaju, ne bi li na bilo koji način postali potrebni vladarima svijeta (čak i kao donori organa). Moglo bi se tako nabrajati karakteristike u beskraj. Gnjev koji zahvaća one koji razumiju da je čovjek stvoren ne samo na sliku i priliku Boga, već i sa svim Božjim moćima kao omnipotentno i omniprezentno biće, komu su psihičkim nasiljem postisnuli ne samo moć, već i dokinuli znanje o vlastitoj moći.
Iz tog gnjeva se rodio poticaj za odabir i prijevod, kako pojedinih knjiga tako i pojedinačnih tekstova velikana nove paradigme, kao pokušaj stvararnja dobro organiziranog temeljnog znanja za upoznavanje i usvajanje nove paradgime. Ta paradgima, koja se tek ponegdje naziva postkvantnom, je već dugo među nama. Po mom sudu negdje od 1970-tih godina, a možda i ranije (Illich, Gabor), nastajala je relativno stihijski u pojedinim granama znanosti: Od kada se sjećam znanstvenih tekstova, govorilo se o potrebi multidisciplinarnog, integralnog, sustavnog, holističkog pristupa, no znanstvenici su se i dalje držali svog granskog ceha, samo-ojačavajući svoje zatvoreno područje znanja. Dodatno tomu se stalno govorilo o rastućem jazu između “laičke” javnosti i znanstvenika te potrebi približavanja znanosti masama. U tom kontekstu nastaje i “znanstveno novinarstvo” (ma što to značilo), koje ipak bolje popularizira znanost od samih znanstvenika. No i to je postao Sizifov posao, jer je i spoznaja rasla eksponencijlano, a organizirano znanje se udvostručavalo najprije svakih deset godina, da bi se danas taj period smanjio na 1 do 2 godine. Iako se osim znanstvenog novinarstva, popularnih znanstvenih knjiga, javljaju i sve češći javni nastupi samih znanstvenika u formi predavanja, radijskih i TV intervjua, serija, Internet edukacijskih projekata, itd. mase nisu sveobuhvatno informirane, niti se osjeća značajnije usvajanje sve dostupnijih znanja. Pojava Interneta, po strukturi ne samo tehničkoj već i sadržajnoj mreži svih mreža, koja “preko noći” razotkriva svoj potencijal kao svjetske, uglavnom svima, lagano dostupne baze znanja s relativno dobro povezanim izvornim, primarnim tekstovima. Internet omogućava digitalizaciju primarnih sadržaja (projekt Gutenberg s digitaliziranim knjigama, nad kojima više ne postoji autorsko pravo), e-knjižnice - europski projekt “Europeane”, Wikipedia – on-line enciklopedija s mnogim podmodalitetima. Moglo bi se to nazvati drugim velikim praskom stvaranja noosfere. No evo paradoksa, kada su izvori postali dostupni, osim znanstvenika večina stanovništva nije dovoljno educirana, a niti ne zna uopće samostalno misliti, da bi mogla prihvatiti blago do sada dostupno samo bogatim. Večina idiota koji funkcioniraju u procesima održavanja vlasti i ekonomije, više nema potrebe za pravom spoznajom. Profinjenija verzija 1984.
 
Posted By Postkvantnost i društvo
Posebno mlade generacije neznaju: misliti, povezivati činjenice, otkrivati semantičke mustre, zamišljati plauzibilne vjerojatne i nevjerojatne budućnosti i što je najgore izražvati svoje misli. Umjesto razotkrivanja, rasplitanja, razvijanja i primjene u sebi ugrađenog totaliteta potencijaliteta postojanja, mladi se nakon upropaštenih najboljih godina u pervertiranom društvenom industrijaliziranom sustavu edukacije, nađu usred opće trke prema “vrhu” (koju Amerikanci lijepo zovu “trkom štakora – rat race” i koja je izvrsno prikazana u filmu “Đavolji advokat”). Nema se vremena za obitelj i svijesno roditeljstvo, a niti za širenje znanja. Rade za druge ili za sebe, u konačnici je to sasvim svejedno, jer se na kraju svi nađu na istom – neprimjereni poslovnim procesima, tržištima, i sl. Druga vrsta idiota, koja se izravno rodoslovljem ili “nesretnim” slučajem ukrcala na vlak “prvobitne” akumulacije – nemoralne po svim kriterijima (no tko danas uopće misli na moral i pravdu, kada i sudovi i države misle, samo na pokoravanje zakonima koje same donose – države prava). Često je ta akumulacija “automatska”, što omogućava prepuštanje lagodnostima života, te završavanje u “celebrity” stllu – “visoka”moda i društvo (svakodnevne medijske maškerade), golf,  krstarenja i poroci (seks, alkohol i droge), pretvarajući svoj život u 'američki san uspjeha' u utrci ranije spomenutih štakora.

Mogu li u takvoj podjeli funkcija u svijetu, ljudi biti promjena (Ghandi: ako hoćeš promjenu, budi ta promjena) i to revolucionarna. I to u svijetu komu sva zvona zvone na uzbunu. No idioti odgajani i educirani u linearnom kauzalnom determinizmu, ne poznaju pa stoga i ne mogu shvatiti što je to eksponencijalno zagađivanje, zagrijavanje, trošenje neobnovljivih resursa i sl. Može li večina uopće shvatiti izloženost opasnosti, koju je sama generirala ili je nužna kataklizmička 2012. za spas višeg entiteta, Zemlje kao majke života? 2012. je kozmički događaj galaktičkog poravnanja, izvan svake kontrole čovječanstva, jer su njegove moći još uvijek male u tim razmjerima. Stanislav Grof (u prevedenom članku na site-u) nudi alternativu u slučaju kataklizmičke 2012. u nužnoj masovnoj, tj. populacijskoj unutarnjoj transformaciji kojom bi se transcendirala tragedija fizikalnih tijela. No svima je jasno da unutarnja transformacija takvih razmjera nije moguća u stvorenim uvjetima idiotizacije.
 
Po mom mišljenju kada bi takva unutarnja transformacija i uspjela, koherentne sile misli cijele populacije (slično pokušajima koje realizira Lynne McTaggart) ne bi imale dovoljnu snagu djelovanja u kozmičkim razmjerima. A i stari zapisi i arheologija potvrđuju postojanje takvih moćnih ciklusa, u razmaku od 23.500 godina, a kraj takvog perioda nosi upravo 2012.


Ozbiljnost pokazuje i činjenica o “ukopavanju” prenosnih mreža električke energije (SAD, nepotvrđena izjava M.Kakua) ili skloništa za cijelu naciju (navodno u Norveškoj, također nepotvrđeno), o javno objavljenoj izgradnji skloništa za svekolike genome života na Zemlji. Ako su stari zapisi točni, preživjet će nadolazeću kataklizmu samo mali broj ljudi (tvrtka Sony, koja je snimila kataklizmičku verziju 2012. raspisuje i natječaj za lidera svijeta nakon 2012.).

 
Posted By Postkvantnost i društvo

Ako neće biti kataklizmičke 2012. dogodit će se sigurno ekološka i klimatska katastrofa, u kojoj će ljudi umirati postupno zbog zatrovane vode, zraka i hrane. Neprimjereno je stoga pitanje koja je verzija bolja? Ona koja preživjele relativno brzo vraća u kameno doba, ako će uopće na Zemlji opstati neki dio pogodan za život, ili druga verzija s postupnim umiranjem u kojoj će također preživjeti samo mali broj ljudi u posebnim skloništima - mini svjetovima, nesposobnih za nastavak života u ekološki katastrofalnim uvjetima.

Zato je i moja potraga za uvidima o tomu zašto smo dovedeni u stanje idiota završila. Ostaje samo priprema preostalog materijala za objavljivanje na site-u. Pitanje, koje me je također mučilo, je pitanje početka idiotizacije, no ono postaje sada besmislenim. Nismo uspjeli svjesno preuzeti odgovornost za opstanak života na Zemlji. Nismo uspjeli preuzeti ni odgovornost za vlastito potomstvo, već smo se pridružili masovnoj idiotizaciji svoje djece. Možda uspijemo u budućim životima.

 

To postulira postkvantna paradigma: život emergira iz inteligentne energije sveprisutnog i omnipotentnog pravala i u njega se vraća. Život i inteligentna energija su vječni, a materija se stvara i rastvara, tj. nestaje. A to potvrđuju i ozbiliji znanstvenici koji su snimili izlazak “nečeg” iz umirućeg tijela. Možda se svi opet nađemo u toj neopisivoj ugodnoj bjelini.

 
Posted By Postkvantnost i društvo
Ova je civilizacija u nekom trenutku odabrala redukciju poimanja realiteta, uprkos znanjima koja su se prenijela iz davnih uspješnih era života na zemlji. U početku isključivo religijska, vrlo brzo je nastala redukcija i unutar takozvane matice znanosti (ne ulazeći u spregu svjetovnih i religijskih moćnika). To se posebno odnosi na fiziku i iz nje izvedenu kozmologiju, znanosti koje su temelj Newtonijanske paradigme – kauzalno deterministički realitet kao mnoštvo strojeva lagano shvatljiv razgrađivanjem/razbijanjem na dijelove, u kojem nema mjesta ni mentalnom, ni emocionalnom, a pogotovo ne duhovnom. Ni stoljećima poznate PSI odnosno ESP pojave, posebno iscjeljivanje, telepatija i prekognicija, pa i u vojne svrhe korišteno gledanje na daljinu, nisu poljulale, barem ne javno dostupnu, akdemsku stvarnost (vrlo je dobar sažetak odnosno knjiga Konspiracija paradigmi na http://www.trufax.org). Odgajane su i educirane generacije, ne samo idiotizacijom već i negiranjem i zabranjivanjem tih ljudskih prirodnih kapaciteta i njihove znanstvene obrade.

Posljedica takvog stanja je potpuna nesposobnost današnje matice znanosti za prihvaćanje novih dosega znanstvenika, koji su ostali izvan te matice i koji ostvaruju izuzetne prodore, kako na makro, kozmološkom području, tako i na submikro, kvantnom području (10-33mm), a što znači potpunu nemoć shvaćanja temeljnih fenomena biologije (kvantni procesi u stanici), psihologije (infrastruktura uma, svijesti sa svim dosadašnjim paranormalnim sposobnostima i novim koji se pred nama razotkrivaju), do filozofije koja se mora potpuno rekonstituirati zbog novih temelja postojanja – prasvijesti kao jedinog izvora svekolikog postojanja – samo-referencirajući praval (bez početka i kraja, vječan, omnipotentan iz svog beskonačnog broja frekvencija koje interferiraju u holograme naših privida), međusobne povezanosti svekolikog postojanja – živog i neživog, ciklusa stvaranja na svim razinama, te novog poimanje evolucije kao ko-kreativne interfuzije jedinke sa svojom okolinom, u kojoj se čovjek izdigao do ko-kreatora s prasviješću odnosno Boga. Prostor-vrijeme kontinuum je kvantan i zapravo ga treba predstaviti ne kao prostor-vrijeme, već kao M(aterija), E(nergija), P(rostor), V(rijeme (engleski MEST), u kojem nema svijesti, itd.

Ko-kreativna ko-evolucije svega postojećeg je ujedno i jedini izvor etike i iz nje izvedene moralnosti pojedinca, društva i civilizacija. Umjesto win-lose parazitskog društva dolazi win-win društvo stvarno ravnopravnih ljudi ko-kreatora u ko-evoluciji, ukoliko je temelj istinska ko-kreativna ko-evolucija.
 
Posted By Postkvantnost i društvo
Naizgled ništa opipljivog i šokantnog. No ako se počnu razmatrati neke novo nastale činjenice, koje su znanstveno verificirane, onda počinje drama postojeće ljudske spoznaje:
  • brzina svijetla nije konstantna i ne predstavlja moguću maksimalnu brzinu, tj. postoji kretanje brzinama većim od brzine svijetla (torzijski valovi, misli, itd. – nova postkvantna fizika), pa je moguća trenutna povezanost svega sa svime (telepatija, liječenje na daljinu, gledanje na daljinu itd.)
  • stanica nije, kao ni DNA, samo stroj za proizvodnju/razmnožavanje tkiva, već je inteligentno biće, u interfuziji sa svekolikošću postojanja svih razina (nova teorija evolucije – ekstenzija Lamarckizma - epigenetika) a ponajviše s pravalom
  • sve neživo (slabije) i živo (snažnije) emitira biofotone, svijetlo života (što objašnjava auru i njenu slojevitost, ali i sveg postojećeg)
  • vakum nije prazan, već je beskrajni izvor energije (ZPE zero point energy), nezamislive (no procijenjene) velike gustoće, pa iz toga slijedi:
    • sve postojeće je uronjeno u to more energije, beskrajni izvor pradavno poznate energije života Chi, Prana, itd. pa to danas znanstveno objašnjava liječenje bio-energijom (lokalno i nelokalno), te razne tehnike iscjeljivanja
    • taj beskrajni izvor, je omogućio i već veći broj patentiranih, generatora “Newtonijanske” energije, s učinkom većim od 1, koji predstavljaju izazov budućoj civilizaciji koja ne će imati niti naftu, ni atomsku energiju, a ni tako zvane dosadašnje obnovljive izvore – vjetar, sunce, more, itd.
    • beskrajni izvor energije znači i potpunu slobodu buduće civilizacije, kako kozmičku tako i ovozemaljsku, pa ZF postaje samo Znanost
  • svijest i um kao temelji menatalnog i emocionalnog s glavnim izvorom – srcem, postaju i znanstvenim temeljima do sada negirane duše i duhovnosti. Nova znanost priznaje sjedište emocionalnog i duhovnog u srcu, koje također prestaje biti mehaničkom pumpom, i konačno mu se priznaje odgovarajući status i emocionalno i duhovno vitalnog organa, zajedno s pinealnom žlijezdom (treće oko – odnosno informacijskim centrom i već sada ogromne raznovrsnosti funkcija)  i amigdalom, i svim ostalim dijelovima mozga, i drugih podsustava
    • misao je val, mjerljive frekvencije, koji može intencionalno interferirati interno i eksterno, zavisno o fokusiranju pažnje
      • mogućnost mijenjanja realnosti pomoću misli
      • mogućnost hvatanja tuđih valova misli, a time i čitanje misli, itd.
  • duša je interferencijska mustra – hologram kao i sve više forme (forme veće kompleksnosti – strukturalne, funkcionalne, temporalne), pa stoga nije čudo što su je znanstvenici snimili kada napušta tijelo
    • hologram duše, mentalnog i emocionalnog očito napušta tijelo u trenucima smrti i vraća se u ‘more energije’ iz čega sve nastaje
    • prema tomu duša i duh su sigurno vječni u smislu vraćanja u praval/praenergiju, koji ima mogućnost ponovnog vraćanja u neki zametak po svom izboru - reinkarnacija
    • interferencija srca i mozga (sjedišta dijela mentalnog, tj, uma) s koherentnim stanjima predstavljaju glavni sinkronizator svih organa odnosno cijelog tijela
    • srce izravno komunicira s drugim srcima iz svoje okoline, ali i preko mozga druge osobe.
 


 
Google

User Profile
Postkvantnost i društvo

 
Archives
 
Visitors

You have 89996 hits.